piše: Anđela Kavelj, 3.d

Uzalud je sve,

I potoci,

I šume,

I proplanci

Uzalud je sve.

Njihove krasote,

to su stranci.

Hajdete oči,

hajdete oči ljudske,

zasitite se njene ljepote.

Uši, napnite se,

Čujte milinu njenoga glasa,

Zvijeri, bježite!

Od čvrstoće njena stasa

Od žestine njene strasti

Srami se more svoga plavetnila.

Obasjano suncem – svojega sjaja.

Srami se vatra plamena svoga

Pored tvoga,

Ona je sićušna, malena.

Zavide ti noći,

Tamina neba, svjetla u tami

I ostali najljepši ukrasi,

Majko, zavide ti.

Zamjenih te vatrom, žariš

Zamjenih te zvijezdom, majko,

sjajiš.